U petak 25. siječnja 2019. godine u Udruzi slijepih Međimurske županije održan je susret članova Udruge sa svećenikom vlč. Leonardom Šardijem, povjerenikom za pastoral za osobe s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije. Tema susreta bila je logoterapija. Logoterapija dolazi od grčke riječi logos što znači smisao i therapeia što znači liječenje, a njezin je utemeljitelj židovski psihijatar Viktor Frankl o kojem je vlč. Šardi u uvodu i govorio. Franklovo životno iskustvo, kad je bio u Drugom svjetskom ratu zatočenik koncentracijskog logora, ponukalo ga je da razmišlja o smislu života. Logoterapijom spoznajemo sami sebe, svoje vrijednosti i dostojanstvo i u tom smislu trebali bismo se prisjetiti pozitivnih djela koje smo učinili nekome.
Moramo prepoznati dobro u svakome čovjeku i tada ćemo brže pronaći ono što tražimo, a zadatak je voditi dnevnik dobroga i lijepoga kroz mjesec dana. Poznato je da je Bog dao čovjeku slobodu izbora pa mi ljudi možemo birati između dobra i zla. Ako izaberemo dobro, bit će više ljubavi i razumijevanja, a biranjem zla odabrali smo lošiji put na kojem u trenutku zaranjamo u sivilo. Rabin Hillel kaže: „Ako neću ja, tko će? Ako ne sada, kada? I ako ne za drugoga, tko sam onda ja?“, a njegove je riječi vlč. Šardi predočio skupu (20 članova) kako bi ukazao na smisao života za druge ljude. U nastavku je bilo riječi o povijesnom razvoju psihoterapije za koju su značajne tri osobe: Siegmund Freud, Alfred Adler i Viktor Frankl. Dok je Freud u svojoj psihoanalizi u središte stavio volju za uživanjem, a Adler volju za moći, Frankl je proučavao smisao tumačeći kako nadilazimo psihofizičke potrebe jer nismo automati. Prema Franklu čovjek ima tri dimenzije: fizičku, psihičku i duhovnu. Prve dvije dimenzije imaju sva živa bića, a jedino čovjek ima duhovnu dimenziju i od biljaka i životinja razlikuje se po tome što može sam svjesno donositi odluke za svoj život. Duhovnu dimenziju dobili smo od Stvoritelja i zadržavamo je bez obzira na fizičke i psihičke probleme. Za Frankla posebnu je važnost imala autotranscendencija ili samonadmašivanje, a to je sposobnost da izbacimo sebe iz centra svojega interesa i u taj centar stavljamo nekoga ili nešto prema čemu pokazujemo ljubav, a tu je i noodinamika, otkrivanje smisla kojem trebamo težiti. Smisao života pronalazimo na trima područjima: na stvaralačkim vrijednostima, vrijednosti doživljaja i vrijednosti stajališta. Smisao mi ne stvaramo, već ga otkrivamo jer on postoji. Imamo smisao trenutka koji možemo prepoznati, i to u trenutku kad otkrijemo svrhu nekog događaja ili susreta, a imamo i nadsmisao koji ostaje skriven. Na kraju predavanja i susreta zainteresirani su mogli postaviti pitanja i dogovoren je sljedeći susret koji će biti u petak 22. veljače.