- Detalji
- Kategorija: Novosti
Udruga slijepih Međimurske županije provodi za slijepe osobe prilagođene aktivnosti, na kojima one mogu ravnopravno sudjelovati, kao i osobe bez invaliditeta. Kako bi mogla organizirati takve aktivnosti, osobitu podršku Udruzi pruža Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, koje financira programe „Rekrea(k)tiva“ i „Vodi, pohodi!“.
Jedna od radno-okupacijskih aktivnosti, koje Udruga provodi u svrhu stjecanja, razvoja i očuvanja radnih navika i vještina slijepih osoba, je i aktivnost „tečaj vrtlarstva“. Kroz teoretski dio sudionike se upoznaje s osnovama uzgoja biljaka, a zatim oni naučeno primjenjuju na parcelama Gradskih vrtova koje je Grad Čakovec dao Udruzi na korištenje.
Danas je volonterka održala prvo predavanje nakon vanjskih radova. Kroz edukaciju sudionike se priprema za praktični dio gdje oni uređuju, zalijevaju i plijeve gredice, sade i presađuju biljke te ubiru plodove, a u svemu tome im pomaže videća pratiteljica, Tatjana Mesarić.
- Detalji
- Kategorija: Novosti
Proslavom ovogodišnjeg „Martinja“ članovi naše Udruge napravili su još jedan „korak naprijed“ prema potpunoj integraciji u zajednicu. Tridesetak članova naše Udruge s pratnjom, te članovi srodnih udruga iz Ptuja i Kranja proslavili su narodni običaj krštenja mošta. Financiranjem projekta „Korak naprijed“ Općine s područja županije omogućile su proslave i druženja kojima se potiče komunikativnost slijepih osoba, samostalnost, samopouzdanje, mobilnosti, a sve s krajnjim ciljem povećanja njihove kvalitete života.
- Detalji
- Kategorija: Novosti
Ella Prebeg ove godine prvi put radi kao pomoćnica u nastavi.
Svoje iskustvo opisala je sljedećim riječima:
„Oduvijek radim s ljudima i zasad nisam imala prevelikih poteškoća u komunikaciji sa njima. Prije nepuna dva mjeseca tražila sam posao i naišla na oglas „Traži se pomoćnik u nastavi“. Nad glavom mi je bilo sto pitanja, „tko je to zapravo? što se sve radi? kako?„. Nisam se dugo dvoumila jer zaista mi je bio potreban posao i pristala sam. Dodijeljen mi je jedan prvašić koji ima poteškoće sa vidom. Isprva, strah od nepoznatog, rad s ljudima, ali i rad s djecom... Meni osobno je bilo najvažnije da dijete shvati da sam ja ovdje izričito zbog njega samog, da steknem njegovo povjerenje i da zna da na mene može uvijek računati. U tome sam bila uspješna, dijete me prihvatilo i mogli smo započeti s radom, odnosno u ovom slučaju sa učenjem. Moj učenik, kao što sam prije spomenula ima poteškoće sa vidom, te mu je sav materijal potrebno uvećati i podebljati, s obzirom da je slabog predznanja iz male škole, na meni i učiteljici je da ovo dijete pripremimo za svijet. Tko god kaže, da je posao učitelja lagan, nikada nije bio učitelj. Čini se jednostavno, ti si autoritet, dijete te sluša i radi sve što ti želiš, gotova, svršena stvar. Uz sve norme koje se moraju ispoštovati i u razredu od četrnaestero djece, imati dijete kojemu je potrebna dodatna pomoć, a nemati pomoćnika u nastavi jednostavno je nemoguće.
Ne mogu reći, jer bih tada lagala, da je ovo jednostavan posao, da taj posao svatko može raditi, jer zaista ne može. U ovom poslu, nema velikog prihoda, al najveća plaća, meni barem, je kada vidim djetetov napredak. Kada vidim njegovu želju za znanjem i motivaciju koja raste iz dana u dan. Kada ti na kraju dana kaže „Hvala, ti si me naučila“. Takve stvari, nematerijalne, riječi, to nam niti jedan poslodavac ne može položiti na račun.“
