Samo neki ljudi se danas odlučuju za potragom malo mira i biti daleko od onih koje susreću svaki dan u vrevi života. Čeznuti, uzeti nešto za sebe s nebeskih visina.
Dana 27. srpnja 2021. god. svoj kratki predah od onog što ih opterećuje i umara, njih dvadesetak članova iz Udruge slijepih Međimurske županije odlučilo je poći u osamu i obnoviti duh i odmoriti dušu u Pastoralnom centru „Krvi Kristove“ u Ludbregu. Kroz tri dana voditelj i predavač bio je vlč. Leonardo Šardi povjerenik za Pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije.
Dnevni red, ispunjen: molitvom, pjesmom, predavanjem, razmatranjem u zajedništvu kao radionice i osobno, ponuda sakramenta pomirenja i osobni razgovor, Krunica Božjeg milosrđa, sv. Misa i klanjanje pred Presvetim, sve kao dragocjeni dar Božje ljubavi u ponudi za svakoga od prisutnih na danima Duhovne obnove, a ujedno i kao započeti koraci u vježbanju duhovne hrane za život u svakodnevici.
Kroz predavanja i Lektio divina u: „Gospodine, nauči nas moliti“ (Lk 11,1-5); Jedinstvo Isusa i vjernika (Iv 15,1-17); Što Bog nije!?; Petar (Mt 16,13-20); Isus se ukazuje dvojici učenika „Zar si ti jedini stranac?“ (Lk 24,13-22); pružila se svakom ponaosob mogućnost ući u razmatranje i susret s Gospodinom. Prilika započeti osobni razgovor, postavljati pitanja, zajedno s Isusom tražiti rješenje i izlazak iz neke konkretne situacije kojoj se ne nazire kraj. U tišini i osluškivanju čuti i Gospodinovu molbu i želju za promjenom vlastitog života, naših loših navika, odreći se poroka i grijeha. Pristupiti sakramentu pomirenja i u radosti započeti ispočetka novi život. Bilo je to vrijeme poziva za obraćenje u Bogu i u Bogu koji nije daleko od nas i čuje naše molitve, naše prošnje za izlaz iz teške situacije. Problem naše stvarnosti je kad smo mi daleko od Boga i ne možemo primiti milosti, jer ih ne tražimo čvrstom vjerom. Duhovni put otvara nas novom životu Uskrslog Krista koji nas oslobađa i nikad ne napušta.
Sudionici ove Duhovne obnove, u svome svjedočenju izrekli su: „duša mi se odmara; blizina Boga i njegova dobrota i nježnost na meni su; jednostavno postajem radostan, jer sam sebi oprostio; nešto stalno nježno struji oko mene, a gle kakova je vrućina; ovdje je mir i radost koja hrani i tijelo i dušu, a i mi smo si nekak bliži; nas i one doma koji nisu tu diže prema visinama lijepo mi je; čak su neki uživali zagledani u tišini zvjezdane noći u ljepotu Boga stvoritelja“.
Članovi Udruge slijepih Međimurske županije u ovim milosnim danima svoje su srce otvorili Gospodinu i zahvalili na 70 godina postojanja njihove Udruge, kroz koju su međusobno povezani i kroz koju ostvaruju svoja ljudska i zakonska prava, a evo Bogu hvala i Crkva im omogućuje da i u svom hendikepu budu duhovno vođeni, hranjeni i zbrinuti u svojim ljudskim vjerničkim potrebama.
Štefica Matotek