Članovi udruge slijepih Međimurske županije hodočastili su u Mariju Bistricu

Najbolje i najljepše stvari na svijetu ne mogu se vidjeti niti dodirnuti, one se osjećaju srcem.
Hellen Keller

Redovni financijeri

picture picture

Donatori

picture picture
picture

U petak 14. rujna 2018. godine, na blagdan Uzvišenja svetoga Križa, članovi Udruge slijepih Međimurske županije hodočastili su u Mariju Bistricu. Provedbom ove aktivnosti promiče se integracija slijepih osoba u društvo, pozitivno se utječe na njihovo zdravlje te im se povećava mobilnost i mogućnost uključenosti u aktivan i kvalitetan život. Hodočašće je jedna od aktivnosti projekta „Zajedno za bolje društvo“ koji financiraju gradovi i općine Međimurske županije. Članovi Udruge sudjelovali su u slavljenju svete mise koju je predvodio vlč. Dragutin Kučan, a euharistiji su nazočili i članovi Udruge Ludbreško sunce, Udruge umirovljenika iz Novske ,časne sestre iz Argentine i Paragvaja i članovi Udruge slijepih Međimurske županije. Misi je prethodio križni put i sveta ispovijed. Predvoditelj misnog slavlja istaknuo je kako je križ vrlo značajan u životu svih kršćana jer je u njemu utjeha i spas, no vjernici današnjega vremena ne shvaćaju njegovu bit misleći kako im stvara poteškoće i žele ga ukloniti iz svakodnevnog života. Vlč. Kučan osvrnuo se na Isusa Krista i patnje koje je na križu podnio kako bi nas otkupio od grijeha te je u svojoj homiliji govorio o sedam rečenica koje su obilježile Kristovu muku. Farizeji, pismoznanci i vojnici rugali su se Isusu govoreći neka siđe s križa tvrdeći da će onda povjerovati i ako je Sin Božji, neka sam sebe spasi, tražili su samo čuda, a nisu bili ponizni, no Krist je sva ta ruganja i udarce podnio i oprostio im jer ne znaju što čine. Jedinu pohvalu na križu iznio je desni razbojnik koji je Isusa molio neka ga se sjeti kada dođe u Kraljevstvo Božje čime je i zaslužio biti u raju jer je uputio molitvu. Na koncu je, u trenutku Isusove smrti, satnik shvatio da je Isus Krist doista bio Sin Božji i to je uz mnoštvo svijeta priznao. Predvoditelj euharistijskog slavlja svoje je razmatranje završio porukom kako od Raspetoga i Uskrsloga Gospodina možemo mnogo naučiti, prije svega da svoj križ strpljivo nosimo i prihvatimo ga ponizno moleći i Bog će nam biti milostiv. Na kraju mise profesor kroatistike i pjesnik Danijel Kralj pročitao je prigodnu pjesmu iz svoje zbirke pjesama „Moja radost neprolazna“: NEBESKA MAJKA MARIJA Svjetlo života što uvijek nas prati – to je Djevica Marija, naša nebeska mati. Crkva je štuje i stoljećima slavi jer nas štiti s puno ljubavi, za nas moli i puna je milosti, zato je slavljena uz obilje radosti. Njen sveti lik nama je utjeha i poruka da smo od Boga blagoslovljen, bili mi jaki ili izmoreni. Kraljica krunice svete svakoga prima kao dijete i pomaže nam kad uronimo u krizu da Isusu Kristu budemo blizu. Stoga, ako kakvu nevolju imaš, Gospodinu podari je i dobit ćeš svesrdnu pomoć od Bogorodice Marije.